Kanada SSSR hokejaška serija 1972: Bobrov, Kulagin i Montreal

Septembar 1972: dvije hokejaške škole prvi put licem u lice
Kanada SSSR hokejaška serija 1972. donijela je ono što su ljubitelji hokeja godinama samo zamišljali: osam utakmica između reprezentacije sastavljene od igrača NHL-a i sovjetske selekcije, koja je tada bila olimpijski i svjetski prvak. Serija je počela 2. septembra u Montrealu, a završila 28. septembra u Moskvi.
Kanadski tim nije imao sve najbolje profesionalce. Igrači koji su prešli u konkurentsku ligu WHA, među njima Bobby Hull, nisu bili u sastavu. Ipak, u Kanadi se očekivala laka pobjeda. Sovjetski hokej se dotad mjerio samo s amaterima, a Sovjeti su dolazili sa željom da provjere koliko su zapravo blizu profesionalnom standardu.
Ako serija i danas privlači pažnju, razlog nije samo zaključak u Moskvi. Zanimljiv je i put do njega: tri pobjede, jedan remi i četiri poraza Sovjeta, uz promjene u pristupu s obje strane.
Sovjetska klupa: Vsevolod Bobrov i Boris Kulagin
Reprezentaciju SSSR-a vodio je Vsevolod Bobrov, a pored njega je radio Boris Kulagin. Bobrov je bio poznat i izvan hokeja, jer je kao igrač nastupao i u fudbalu i u hokeju. Takav profil trenera nije bio neobičan u sovjetskom sportu, ali je ovdje imao praktičnu vrijednost: Bobrov je tražio brzu, tehnički čistu igru zasnovanu na kratkim pasovima i stalnom kretanju.
Sovjetska priprema pratila je ritam domaćih takmičenja. Većina igrača dolazila je iz kluba CSKA Moskva i drugih vodećih ekipa, pa se reprezentacija oslanjala na igrače koji su već godinama igrali zajedno. Na golu je bio Vladislav Tretjak, a među napadačima su se isticali Valerij Harlamov i Aleksandar Jakušev. Kanadski selektor Harry Sinden, naprotiv, morao je u kratkom roku od različitih klubova sklopiti ekipu.
Zato je važno razlikovati pripremu od proklamovanog ishoda. Sovjetski tim je bio uigran, ali nije bilo izvjesno da će izdržati fizički pritisak protivnika koji je igrao znatno grublje nego što su Sovjeti navikli.
Montreal, 2. septembar: prva utakmica okrenula očekivanja
Početak je izgledao kao potvrda kanadskih procjena. Phil Esposito je pogodio već u prvoj minuti, a Paul Henderson povećao vodstvo na 2:0 u prvih sedam minuta. Publika u Montrealskom forumu očekivala je nastavak u istom tonu.
Sovjetska reprezentacija je zatim preuzela inicijativu. Brza tranzicija iz odbrane u napad i preciznost u završnici otkrili su da su Kanađani potcijenili pripremu protivnika. Utakmica je završila rezultatom 7:3 za SSSR, a Harlamov se nametnuo kao jedan od najupečatljivijih igrača večeri.
Taj rezultat nije promijenio samo statistiku serije. Kanadska strana morala je preispitati sastav, kondiciju i način igre, dok je sovjetska klupa dobila potvrdu da je njen plan funkcionalan. Ostaje pitanje kako je Sinden odgovorio već u Torontu dva dana kasnije i kako su Bobrov i Kulagin reagovali kad se serija preselila preko Atlantika.
Toronto, Winnipeg, Vancouver: Kanada traži odgovor
Druga utakmica, odigrana 4. septembra u Torontu, pokazala je da je Sinden izvukao pouku iz Montreala. Kanada je pobijedila 4:1, uz disciplinovaniju igru u odbrani i znatno više kontakta u sredini terena. Sovjeti su i dalje stvarali šanse, ali su ih Kanađani sada ranije prekidali.
Treća utakmica u Winnipegu, 6. septembra, završila je 4:4. Rezultat je bio dovoljan da se vidi koliko je serija izjednačena, ali ne i da se smiri nervoza kanadske javnosti. Ona je eksplodirala u Vancouveru 8. septembra, kada je SSSR pobijedio 5:3. Dio publike je pozvizdao domaći tim, a Phil Esposito se nakon utakmice u televizijskom obraćanju direktno obratio navijačima. Za sovjetsku klupu to je bio znak da pritisak sve više pada na protivnika, a ne na njih.
Moskva: pregled rezultata i borba izdržljivosti
Prije nastavka u Moskvi, korisno je pogledati cijelu seriju na jednom mjestu:
- 1. utakmica, 2. septembar, Montreal: SSSR – Kanada 7:3
- 2. utakmica, 4. septembar, Toronto: Kanada – SSSR 4:1
- 3. utakmica, 6. septembar, Winnipeg: Kanada – SSSR 4:4
- 4. utakmica, 8. septembar, Vancouver: SSSR – Kanada 5:3
- 5. utakmica, 22. septembar, Moskva: SSSR – Kanada 5:4
- 6. utakmica, 24. septembar, Moskva: Kanada – SSSR 3:2
- 7. utakmica, 26. septembar, Moskva: Kanada – SSSR 4:3
- 8. utakmica, 28. septembar, Moskva: Kanada – SSSR 6:5
Bilans je glasio četiri pobjede Kanade, tri SSSR-a i jedan neriješen rezultat. Pobjedom 5:4 u petoj utakmici Sovjeti su otvorili Moskvu s vodstvom u seriji, što je Bobrovu i Kulaginu dalo razlog za optimizam. Kanada je ipak morala dobiti sve tri preostale utakmice, a kad je to postalo jedino rješenje, zaigrala je koncentrisanije i s većom kontrolom nad tempom.
Sovjetski stručni štab radio je ono što je znao: držao se uigranih petorki i igre zasnovane na brzini. Ta se strategija pokazala efikasnom u prvom dijelu serije, ali su Kanađani, naviknuti na duži i gušći raspored utakmica, u završnici imali više snage. Ostaje činjenica da su Sovjeti u osmoj utakmici poveli 5:3 pred posljednju trećinu, što pokazuje koliko je razlika bila mala.

Osma utakmica i gol Paula Hendersona
U trećoj trećini Kanada je preokrenula rezultat. Esposito je smanjio na 5:4, Yvan Cournoyer izjednačio na 5:5, a Paul Henderson je 34 sekunde prije kraja postigao gol za 6:5. Bio je to njegov treći uzastopni pogodak koji je odlučivao utakmicu, nakon šeste i sedme. Upravo zato se ta serija uglavnom pamti po njemu.
Što se tiče spornih sudačkih odluka, treba biti oprezan. Kanadska strana je kritikovala suđenje u Moskvi, posebno zbog broja izrečenih kazni, a o incidentima oko povrede Valerija Harlamova u šestoj utakmici i dalje se raspravlja. Prije nego što se bilo koji detalj uvrsti u konačni tekst, potrebno ga je provjeriti u pouzdanim izvorima, kao što su zvanični zapisnici ili iskazi učesnika, a ne se oslanjati na predanja.
Nasljeđe Serije stoljeća: što ostaje poslije Moskve
Osma utakmica donijela je Kanadi pobjedu u seriji, ali ne i pravo da priča o sovjetskom hokeju svede na jednu večer. Bobrov i Kulagin su u Montrealu pokazali da brzina, uigranost i tehnička čistoća mogu parirati profesionalcima iz NHL-a. Sinden je, s druge strane, dokazao da se ekipa sklopljena u kratkom roku može popraviti taktički i fizički. Jedna strana je pobijedila rezultatom, druga ugledom.
Zato se Henderson i njegov gol 34 sekunde prije kraja pamte uz uvjerljivu sovjetsku pobjedu 7:3 iz prve utakmice, a ne umjesto nje. Serija vrijedi upravo zato što je obje hokejaške škole natjerala da razmišljaju o sebi drugačije. Svaki rezultat, datum i ime u ovom pregledu mogu se provjeriti, a to isto treba učiniti s bilo kojom tvrdnjom o sudijama ili incidentima na ledu. Za dodatnu provjeru korisno je pogledati pregled serije iz 1972. s navedenim izvorima.
Osam utakmica, četiri kanadske pobjede, tri sovjetske i jedan remi: brojke su jasne. Značenje serije je u onome što su obje reprezentacije iz nje ponijele kući.
Septembar 1972: dvije hokejaške škole prvi put licem u lice
Kanada SSSR hokejaška serija 1972. donijela je ono što su ljubitelji hokeja godinama samo zamišljali: osam utakmica između reprezentacije sastavljene od igrača NHL-a i sovjetske selekcije, koja je tada bila olimpijski i svjetski prvak. Serija je počela 2. septembra u Montrealu, a završila 28. septembra u Moskvi.
Kanadski tim nije imao sve najbolje profesionalce. Igrači koji su prešli u konkurentsku ligu WHA, među njima Bobby Hull, nisu bili u sastavu. Ipak, u Kanadi se očekivala laka pobjeda. Sovjetski hokej se dotad mjerio samo s amaterima, a Sovjeti su dolazili sa željom da provjere koliko su zapravo blizu profesionalnom standardu.
Ako serija i danas privlači pažnju, razlog nije samo zaključak u Moskvi. Zanimljiv je i put do njega: tri pobjede, jedan remi i četiri poraza Sovjeta, uz promjene u pristupu s obje strane.
Sovjetska klupa: Vsevolod Bobrov i Boris Kulagin
Reprezentaciju SSSR-a vodio je Vsevolod Bobrov, a pored njega je radio Boris Kulagin. Bobrov je bio poznat i izvan hokeja, jer je kao igrač nastupao i u fudbalu i u hokeju. Takav profil trenera nije bio neobičan u sovjetskom sportu, ali je ovdje imao praktičnu vrijednost: Bobrov je tražio brzu, tehnički čistu igru zasnovanu na kratkim pasovima i stalnom kretanju.
Sovjetska priprema pratila je ritam domaćih takmičenja. Većina igrača dolazila je iz kluba CSKA Moskva i drugih vodećih ekipa, pa se reprezentacija oslanjala na igrače koji su već godinama igrali zajedno. Na golu je bio Vladislav Tretjak, a među napadačima su se isticali Valerij Harlamov i Aleksandar Jakušev. Kanadski selektor Harry Sinden, naprotiv, morao je u kratkom roku od različitih klubova sklopiti ekipu.
Zato je važno razlikovati pripremu od proklamovanog ishoda. Sovjetski tim je bio uigran, ali nije bilo izvjesno da će izdržati fizički pritisak protivnika koji je igrao znatno grublje nego što su Sovjeti navikli.
Montreal, 2. septembar: prva utakmica okrenula očekivanja
Početak je izgledao kao potvrda kanadskih procjena. Phil Esposito je pogodio već u prvoj minuti, a Paul Henderson povećao vodstvo na 2:0 u prvih sedam minuta. Publika u Montrealskom forumu očekivala je nastavak u istom tonu.
Sovjetska reprezentacija je zatim preuzela inicijativu. Brza tranzicija iz odbrane u napad i preciznost u završnici otkrili su da su Kanađani potcijenili pripremu protivnika. Utakmica je završila rezultatom 7:3 za SSSR, a Harlamov se nametnuo kao jedan od najupečatljivijih igrača večeri.
Taj rezultat nije promijenio samo statistiku serije. Kanadska strana morala je preispitati sastav, kondiciju i način igre, dok je sovjetska klupa dobila potvrdu da je njen plan funkcionalan. Ostaje pitanje kako je Sinden odgovorio već u Torontu dva dana kasnije i kako su Bobrov i Kulagin reagovali kad se serija preselila preko Atlantika.
Toronto, Winnipeg, Vancouver: Kanada traži odgovor
Druga utakmica, odigrana 4. septembra u Torontu, pokazala je da je Sinden izvukao pouku iz Montreala. Kanada je pobijedila 4:1, uz disciplinovaniju igru u odbrani i znatno više kontakta u sredini terena. Sovjeti su i dalje stvarali šanse, ali su ih Kanađani sada ranije prekidali.
Treća utakmica u Winnipegu, 6. septembra, završila je 4:4. Rezultat je bio dovoljan da se vidi koliko je serija izjednačena, ali ne i da se smiri nervoza kanadske javnosti. Ona je eksplodirala u Vancouveru 8. septembra, kada je SSSR pobijedio 5:3. Dio publike je pozvizdao domaći tim, a Phil Esposito se nakon utakmice u televizijskom obraćanju direktno obratio navijačima. Za sovjetsku klupu to je bio znak da pritisak sve više pada na protivnika, a ne na njih.
Kanadska priprema: kratak kamp i kasno buđenje
Dok su Sovjeti formu gradili tokom cijele godine, kanadski igrači okupili su se na kampu u augustu, usred ljetne pauze, i mnogi još nisu bili na takmičarskom nivou. Sindenu je kao pomoćnik pomagao John Ferguson, čija je tvrdoća u svlačionici trebala nadoknaditi nedostatak zajedničkog iskustva.
Zato poraz u Montrealu nije bio samo taktička lekcija. Bio je i podsjetnik da se kondicija ne popravlja preko noći. Kanadski tim je iz utakmice u utakmicu rastao, a plodove tog rasta pokazao je tek u Moskvi, kada je tempo serije postao presudan.
Moskva: pregled rezultata i borba izdržljivosti
Prije nastavka u Moskvi, korisno je pogledati cijelu seriju na jednom mjestu:
- 1. utakmica, 2. septembar, Montreal: SSSR – Kanada 7:3
- 2. utakmica, 4. septembar, Toronto: Kanada – SSSR 4:1
- 3. utakmica, 6. septembar, Winnipeg: Kan
