Najskuplji transferi ruskih fudbalera u inostranstvo
U ovom vodiču analiziramo najskuplje transfere ruskih fudbalera u inostranstvo, fokusirajući se na iznose, uticaj na klupski budžet i karijere; posebno objašnjavamo pozitivne efekte poput razvoja kvaliteta igrača i međunarodne reputacije, ali i opasnosti – finansijski rizik, povrede i prilagođavanje novom stilu fudbal igre; cilj je pružiti praktične smernice za klubove, menadžere i navijače koji prate fudbal tržište.
Vrste ruskih fudbalera
U praksi se izdvajaju jasno definisane grupe igrača čije uloge i tržišna vrednost oblikuju transfere; često su to napadači i vezni fudbaleri čije performanse u ligi utiču na ponude iz Evrope. Primeri uključuju Andrija Aršavina (Zenit→Arsenal, 2009, oko £15m) i Roman Pavljčenko (Spartak→Tottenham, 2008, oko £13.7m), koji ilustruju kako fudbal tržište vrednuje kreativnost i golgetersku produktivnost.
- fudbal
- transfer
- napadači
- vezni
- odbrana
| Napadači | Visoke cene zbog golgeterskih statistika; primeri: Pavljčenko (~£13.7m) |
| Vezni fudbaleri | Kreatori igre i asistencije; Aršavin (~£15m) kao studija slučaja |
| Odbrambeni igrači | Fizička disciplina i taktika, obično niže cene od napadača |
| Golmani | Stabilnost i refleksi; retko visoki transferi, ali ključne kupovine za stabilizaciju zvezde ekipe |
| Univerzalni igrači | Višenamenski igrači koji povećavaju tržišnu vrednost zbog fleksibilnosti |
Napadači
Često odlučuju transfer tržiste zbog golova i kliničke realizacije; klubovi u Premijer ligi i Seriji A plaćaju premije za efikasne napadače. Pavljčenko je primer igrača čiji je učinak u Rusiji doveo do transfera od oko £13.7m, a klubovi prate gol-procente, šuteve u okvir i penal konverziju pri proceni rizika i potencijala.
Vezni fudbaleri
Uloga kreatora često donosi visoke ponude jer asistencije i ključni pasovi direktno utiču na gol-šanse; Aršavinov prelazak u 2009. pokazuje kako kreativnost i sposobnost da menja ritam igre podižu cenu. Scoutovi vrednuju broj dodira u protivničkom šesnaestercu i uspešnost dugačkih pasova.
Detaljnije, vezni igrači se dele na defanzivne, centralne i napadačke; defanzivni vezni obično vrede manje od ofanzivnih kreatora, ali klubovi plaćaju do €10-20M za playmakere sa dokazanim asistencijama i kontrolom tempa igre, dok box-to-box igrači donose dodatnu vrednost kroz kilometražu i oporavak lopte.
Odbrambeni igrači
Klubovi često traže centralne odbrambene igrače sa visokim procentom uspešnih intervencija i dobrom igraom glavom; transferi odbrambenih igrača retko dostižu cifre napadača, ali fizička čvrstina i poziciona disciplina su ključne vrednosti. Ruski štoperi uglavnom privlače pažnju za stabilizaciju zadnje linije.
Dodatno, adaptacija odbrambenih igrača u taktički zahtevnijim ligama zavisi od čitanja igre i brzine prilagođavanja; klubovi često zahtevaju statistike kao što su uspešni duelovi po utakmici i procenat uspešnih pasova iz zadnje linije pre nego što investiraju veće sume.
Tipovi najskupljih transfera
Najčešći oblici najskupljih transfera ruskih igrača u inostranstvo obuhvataju direktne prodaje za rekordne sume, posudbe sa obaveznim ili opcionalnim otkupom, poslove sa visokim potpisninama i kompleksne dogovore sa bonusima. Konkretno, Andrey Arshavin je prešao u Arsenal 2009. za oko £15M, a Roman Pavlyuchenko u Tottenham 2008. za približno £13.7M, što ilustruje skalu transfera u fudbal.
- Rekordan transfer
- Posudba sa opcijom
- Transfer sa bonusima
- Swap dogovori
- Premještaj radi plata
| Tip | Primer / Cena |
| Rekordan transfer | Andrey Arshavin → Arsenal (2009) ~£15M |
| Veliki transfer u Evropi | Roman Pavlyuchenko → Tottenham (2008) ~£13.7M |
| Posudba sa opcijom | Česta struktura: €0.5-3M + opcija otkupa |
| Swap / bonusi | Rjeđa, često uključuje popečavanja bonusa i procenta od buduće prodaje |
| Transferi u Aziju/MLS | Niže transferne sume, ali veće plate igračima |
Transferi između evropskih klubova
U praksi, najveće sume za ruski fudbal odlaze ka evropskim ligama – Premier League i Top 5 takmičenja. Arshavin i Pavlyuchenko pokazuju kako klubovi plaćaju dvoznamenkaste milione za igrače iz RFS sistema; tipičan raspon za vodeće napadače bio je €8-20M u poslednjih 15 godina. Ti transferi često sadrže dodatke za nastupe i klauzule o procentu od naredne prodaje.
Transferi u azijske i američke lige
Transferi ruskih igrača u Kinu, J.-Koreju ili MLS obično nose niže naknade (često €0.5-5M), ali znatno više plate i povlastice; klubovi ciljaju isplativost i brzu kompenzaciju troškova kroz plate privlačne igračima. Takvi transferi služe i kao finansijsko rasterećenje domaćih klubova.
Dodatno, transferi u Aziju i MLS često su motivisani kratkoročnim finansijskim benefitima: igrač dobija veću godišnju platu (ponekad i dvostruko veću), dok klub prodavac smanjuje bruto plate i oslobađa mesto za reinvestiranje u fudbal. Ugovori su često na 2-3 godine sa visokim potpisninama i bonusema za učinak. Recognizing važnost strateškog planiranja, klubovi danas balansiraju između trenutne finansijske dobiti i dugoročnog razvoja mladih talenata.
Ključni faktori uticaja na cene
Na vrednost transfera direktno utiču kombinacija performansi, starosna dob, ugovorni uslovi i makroekonomski faktori; primjerice, prelazak Andreja Aršavina u Arsenal nakon Euro 2008 (4 gola) podigao je cenu na oko £15 miliona, dok je prelazak Jurija Žirkova u Čelsi 2009. bio blizu £18 miliona. Takođe, kurs rublje, sponzorski ugovori i političke sankcije mogu brzo smanjiti ili povećati realnu vrednost transfera u fudbalu.
Uloga igrača i njihovih performansi
Forma na velikim takmičenjima i kontinuitet u klubu utiču najviše: strijelci i krupni kreatori igre obično nose veću cenu, a povrede značajno umanjuju ponudu. Aršavinov skok vrednosti nakon Euro 2008 je klasičan primer kako nekoliko impresivnih nastupa menja tržišnu percepciju; u praksi, napadači i krilni igrači često postižu najveće transfer iznose zbog direktnog uticaja na golove i publiku.
Ekonomija fudbalskog tržišta
Prihodi od TV prava, sponzora i vlasnička struktura klubova diktiraju ponudu – Zenit pod pokroviteljstvom Gazproma imao je mogućnost da traži veće odštete, dok su ruski klubovi nakon sankcija i oscilacija rublje suočeni sa finansijskim rizikom i manjkom ponuda iz Evrope. Povećanje troškova plata u Premier ligi direktno utiče na kupovne moći i cene igrača iz Rusije.
Dodatno, agencijske provizije (često do 10% transferne sume), klauzule o otkupu i amortizacija ugovora oblikuju neto prihod prodavca; klubovi sve češće koriste rent-a-player i opcije otkupa kako bi smanjili rizik. U praksi, kombinacija ovih mehanizama može promeniti finalnu cenu za milion-eura razlike pri većim transferima u fudbalu.
Faktori koji utiču na vrednost transfera
Transfer vrednosti se formiraju kroz kombinaciju performansi, tržišnih uslova i klupskih strategija: primeri iz prakse su prelazi poput Arshavina (~15 miliona funti), Žirkova (~18 miliona funti) i Pavljučenkova (~13 miliona funti) koji su pokazali kako internacionalni nastupi i medijska pažnja dižu cenu; fudbal igra ključnu ulogu kroz statistiku i reputaciju, dok ugovorni detalji i starost često diktiraju raspon ponuda. Nakon analiza tržišta, cena često odražava i političke ili ekonomske faktore.
- Razvoj i performanse
- Tržište i potražnja
- Klupske politike
- Ugovorni uslovi
- Međunarodni status
Razvoj i performanse igrača
Brzi razvoj mladog talenta sa 15-25 golova po sezoni ili konstantnim nastupima u reprezentaciji direktno podiže vrednost transfera; skauting meri učinak po minutima, prilagodljivost na taktičke zahteve i povrat vrednosti za kupca, pa klubovi često plaćaju premiju za igrače sa dokazanim učincima u evropskim takmičenjima jer takvi podaci povećavaju cenu na tržištu fudbal.
Uticaj tržišta i potražnje
Globalni tokovi novca, TV prava i interes velikih liga kao što je Premijer liga utiču na premije za igrače iz Rusije; periodi visoke likvidnosti mogu podići cene preko 20-30% u odnosu na lokalne procene, dok sankcije ili pad prihoda klubova brzo smanjuju broj ozbiljnih ponuda za ruske igrače u inostranstvu.
Detaljnija analiza pokazuje da fluktuacija kursa rublje, ograničenja transfera i reputacija liga ciljnih klubova menjaju elasticitet cena: u boom fazama (npr. veliki TV ugovori) klubovi plaćaju za perspektivu i brend, dok u krizi prioritet postaju kratkoročna isplativost i garancije učinka, što direktno utiče na ponude za igrače iz fudbal okruženja Rusije.
Klupske politike i strategije
Neki klubovi grade model preprodaje – investiraju u omladinske škole i prodaju kada tržište traži, dok drugi preferiraju dugoročno zadržavanje zvezda; vlasnička podrška (npr. veliki sponzori) može značajno povećati budžete za kupovinu, a to neposredno podiže i očekivane cene transfera u segmentu ruskog fudbala.
U praksi, klubovi ugrađuju klauzule o otkupu, bonuse i prodajne procente kako bi umanjili rizik i maksimizirali profit: učestalost pozajmica, politika razvoja mladih i saradnja sa agentima određuju koliko brzo i po kojoj ceni igrač može otići u inostranstvo, a takve strategije često određuju da li će transfer biti profitabilan ili rizičan za matični klub.
Saveti za uspešne transfere
Primenite preciznu analitiku tržišta: prosečne vrednosti u top ligama variraju od 1 do 70 miliona evra, što pomaže u realnoj proceni ruskog igrača u kontekstu fudbala; ugovori od 3-5 godina i provizije agenata od 5-10% su uobičajene stavke, dok su otkupne klauzule i bonusi ključni za zaštitu kluba. Any pratiti rokove tabele transfera i obezbediti kompletnu medicinsku i pravnu dokumentaciju pre potpisivanja.
- Istraživanje tržišta i poređenje tarifa
- Pregovaranje o trajanju i klauzulama
- Dokumentacija i FIFA TMS usklađenost
- Medicinski pregled i istorija povreda
Istraživanje tržišta
Analizirajte stvarne transfere: npr. premijer lige često plaćaju između 10-70 miliona, dok sekundarne lige 1-8 miliona; koristite podatke o plati, dobi (optimalna starost 24-29 godina) i učinku (goli/asistencije) da precizirate cenu i rizik za svaki fudbaler.
Pregovaračke veštine
Fokusirajte se na jasne klauzule-otkup, bonuse za učinak i prodajne procente; zahtevi agenata obično su 5-10%, a pregovori moraju uključiti odštetne i poništavajuće stavke kako bi se smanjio rizik od gubitka investicije u transferima.
Detaljnije, koristite konkretne primere: ugovori sa klauzulom o otkupu od 20-30% za slučaj buduće prodaje ili klauzule koje smanjuju obaveze u slučaju teže povrede; radi se o kombinaciji pravne zaštite, pregovaračke taktike i transparentnosti u finansijama kako bi se maksimizovala vrednost za klupski budžet.
Priprema potrebno dokumentacije
Pripremite sve: pasoš, radnu dozvolu/visu, ITC (International Transfer Certificate) putem FIFA TMS, prevode i overene kopije ugovora; obavezni su kompletni medicinski izveštaji i potvrde o poreznom statusu radi brzog zatvaranja transfera.
U praksi, zakažite medicinski najmanje 48-72 sata pre kraja prozora, verifikujte ITC kroz TMS ranije i obezbedite apostile ili legalizacije za dokumente izvan EU; nedostatak samo jednog papira može poništiti sporazum ili odložiti registraciju igrača.
Vodič korak po korak za transfer
Slijedeći koraci razlažu proces transfera fudbalera: od skautinga i pripreme dokumentacije do pregovora i registracije; obično traje od nekoliko nedelja do 3 meseca, a primer kao Aršavinov prelazak 2009. pokazuje da su pregovori i dozvole ključni. Fokusirajte se na fizčku spremnost, pravnu zaštitu i finansijske uslove, jer jedan previd može koštati klub ili igrača desetine hiljada evra.
Ključni koraci transfera
| Korak | Opis |
| 1. Skauting | Analiza performansi, video (20-30 utakmica), statistika golova/asistencija. |
| 2. Priprema igrača | Fizičke probe, pravna dokumentacija, procena tržišne vrednosti. |
| 3. Kontaktiranje klubova | Formalne ponude preko agenta, diskrecija, poštovanje transfer prozora. |
| 4. Pregovori | Fiksiranje transfer cene, bonusa i procenta od buduće prodaje. |
| 5. Lekarski pregled | Detaljni medicinski skrininzi i testovi izdržljivosti. |
| 6. Registracija | Radna dozvola, međunarodni transferni sertifikat (ITC), registracija u ligi. |
Priprema igrača za transfer
Tokom pripreme igrača za transfer važno je poslati kompletnu snimku performansi (20-30 utakmica), ažuriranu medicinsku kartu i kondicioni izveštaj; treneri često traže dokaz o kontinuitetu forme, dok agenti dogovaraju plata i klauzule. Fokus treba da bude na minimizovanju rizika povrede i jasnoći ugovornih stavki kako bi pregovori počeli sa jakom pozicijom.
Kontaktiranje klubova
Obično agent ili sportski direktor inicira kontakt 4-8 nedelja pre zatvaranja transfer prozora, koristeći zvanične kanale i preporuke skauta; ključna je diskrecija i spremnost na brzu razmenu dokumentacije jer kašnjenje može izgubiti ponudu.
Detaljnije, kontakt često počinje neformalnim razgovorima, zatim se šalje LOI ili zvanična ponuda; klubovi proveravaju finansijsku sposobnost i traže garancije, a inicijalne ponude obično iznose ~70-90% očekivane sume kako bi se ostavila prostor za pregovore. Agentima se u praksi plaća provizija od oko 5-10% od transfera.
Zatvaranje ugovora
Pri zatvaranju ugovora presudni su lekarski pregled, finalizacija plata, bonusa i klauzula, te pravna verifikacija sporazuma; mnogi transferi padaju upravo na medicinskim testovima, zato je preporučljivo imati rezervne planove.
U praksi, nakon dogovora o transfer-fee, klubovi razmenjuju ugovore i zahtevaju ITC, radnu dozvolu i registraciju pre kraja prozora (npr. 31. avgust u većini liga). Važno je zaštititi se klauzulama o raskidu i jasno definisanim rokovima isplata kako bi post-transfer rizici bili minimizirani.
Prednosti i nedostaci skupih transfera
Potencijalni benefiti za klubove
Skupi transferi mogu odmah podići kvalitet igre i prepoznatljivost fudbala u klubu; primeri poput Andreja Aršavina (Arsenal, 2009, ~£15M) i Romana Pavljčenka (Tottenham, 2008, ~£13.7M) pokazali su kako jedan igrač može povećati prodaju dresova, TV gledanost i sponzorske ugovore, često donoseći dodatne milione evra godišnje kroz komercijalne prihode i mogućnost kasnije prodaje uz profit.
Rizici i neizvesnosti
Međutim, povrede, neuspešna adaptacija i pritisak očekivanja često poništavaju investiciju; fudbal je nepredvidiv, pa transferi preko €10M nose visok rizik da se kapital ne vrati kroz igru ili dalju prodaju, što može narušiti sportske ciljeve i finansijsku stabilnost kluba.
Dodatno, finansijski efekat se oseća kroz amortizaciju transfera – na primer, transfer od €15M raspoređen na pet godina znači ~€3M godišnje opterećenja; ako igrač ne doprinese, klub i dalje snosi plate, amortizaciju i moguće kazne pri FFP, dok navijači i sponzori gube poverenje, što smanjuje dugoročne prihode.
Uticaj transfera na fudbalsku industriju
Transferi ruskih igrača direktno oblikuju tržište fudbal: veće transferi povećavaju vidljivost lige i privlače sponzore, dok manji transferi osiguravaju likvidnost za razvoj omladinskog pogona. Na primer, prelazak Andrije Aršavina u Arsenal za ~£15 miliona (oko 20 miliona evra) 2009. pokazao je kako pojedinačni transfer može podići međunarodni rejting kluba i promeniti tok tržišnih cena.
Promene u dinamici timova
Uvođenje skupog ruskog igrača često menja taktiku i hijerarhiju tima: treneri prebacuju formacije da bi iskoristili specifične kvalitete, a domaći talenti bivaju marginalizovani ili pozajmljeni. Konkretno, dovođenje kreativnog veznog igrača može povećati xG tima za 10-20% u kratkom roku, dok rotacije i hemija zahtevaju vremena i prilagođavanja.
Ekonomski efekti na klubove i lige
Prodaja ruskih igrača donosi neposredne prihode koji se reinvestiraju u infrastrukturu, plate i skauting; tržišne vrednosti u top ligama variraju od 1 do 70 miliona evra, što utiče na budžete. Primer: prihodi od transfera često pokrivaju projekte stadiona ili omladinskih akademija, a značajan transfer može povećati TV i komercijalne prihode kluba.
Dublje gledano, transferi utiču na finansijsko izveštavanje kroz amortizaciju transferne sume (npr. 20M€ preko 4 godine = 5M€/god) i na poštovanje FFP pravila; dodatno, sell-on klauzule i solidarni transferi redistribuiraju novac kroz niže lige i akademije, direktno finansirajući razvoj fudbal struktura i dugoročnu stabilnost klubova.
Prednosti i mane skupih transfera
Velike finansijske injekcije u transfere često transformišu strategiju kluba: kupovine iznad 10 miliona evra mogu doneti instant poboljšanje u takmičenju i tržišnoj vidljivosti, kao što je slučaj sa Andreyom Arshavinom (≈€15M, Arsenal 2009) ili Romanom Pavlyučenkom (≈£13.7M, Tottenham 2008), ali istovremeno nameću finansijski i sportski rizik ako adaptacija ili povrede izostanu.
| Prednosti | Mane / Rizici |
|---|---|
| Povećanje kvaliteta tima i takmičarske šanse | Visoka početna cena koja opterećuje budžet |
| Komercijalni efekat: dresovi, sponzori, mediji | Rizik od gubitka vrednosti pri lošim nastupima |
| Brzo popunjavanje pozicija bez dugog razvoja omladinske škole | Velika plata povećava fiksne troškove |
| Podizanje međunarodnog rejtinga kluba | Problemi adaptacije igrača na novu ligu i sistem |
| Potencijalna buduća dobit pri preprodaji | Opasnost od povrede koja umanjuje investiciju |
| Privlačenje drugih top igrača zbog reputacije | Ograničavanje prostora za razvoj mladih talenata |
| Strateški benefit za veće takmičarske ciljeve (Evropa) | Pritisak navijača i medija na menadžment i igrača |
| Primeri uspeha koji opravdavaju troškove | Finansijski efekti pod FFP regulativom i amortizacija transfera |
Prednosti za klubove
Klubovi dobijaju neposredan impuls u fudbal taktički i marketinški: kvalitetan potpis može povećati šanse za plasman u Ligu šampiona, rast prihoda od sponzorstava i prodaje dresova, dok transferi poput Arshavina služe kao primer kako jedan igrač može podići međunarodni profil i doneti konkretne komercijalne koristi.
Rizici i izazovi
Velike transfere prate finansijski tereti i sportska neizvesnost: plate, otplate, i amortizacija znače da neuspeh igrača lako preraste u dugoročni problem, naročito ako dođe do povreda ili neuspešne adaptacije u novom fudbal okruženju.
Dodatno, klubu je potrebna precizna analiza povratka ulaganja – ugovorne klauzule, bonusi po učinku i eventualne otkupne opcije utiču na računicu; takođe, FFP pravila i limitirani transfer budžeti zahtevaju da svaki veliki transfer bude planiran kao deo šire sportske i finansijske strategije, a ne samo impulsna kupovina.
Istaknuti primeri transfera
Najskuplji transfer u istoriji
Najveći pojedinačni transfer ruskog fudbalera u inostranstvo često se navodi kao prelazak Juri Žirkova iz CSKA u Chelsea 2009. Procene se kreću oko £18 miliona (~€21M), što je postavilo standard vrednosti za ruske igrače i pokrenulo pojačano interesovanje evropskih klubova za talente iz Rusije.
Uticaj na ligu i igrače
Prodaja zvučnih imena poput Žirkova, Aršavina i Pavliučenkova donela je ruskom fudbalu znatan novčani priliv i veću vidljivost na evropskom tržištu, ali je isto tako ubrzala odliv talenata iz domaće lige, smanjujući kvalitet i međunarodni rejting nekih klubova.
Dublja analiza pokazuje da su transferi poput Aršavina u Arsenal (oko €15M) i Pavliučenkova u Tottenham (oko £13.7M) služili kao primeri da ruski fudbal proizvodi igrače sposobne za najviši nivo; istovremeno, domaći klubovi su reinvestirali deo prihoda u infrastrukturu i omladinske pogone. Međutim, od 2014. godine, a naročito posle 2022., broj velikih odlazaka opao je zbog političkih i ekonomskih faktora, što je promenilo dinamiku transfer tržišta i ograničilo mogućnosti mladih ruskih fudbalera da brzo pređu u najjače lige.
Zaključak
Najskuplji transferi ruskih fudbalera u inostranstvo pokazuju koliko tržište vrednuje kombinaciju talenta i tržišne izložенosti; oni su katalizator za razvoj domaćeg fudbala, podstičući investicije u omladinske akademije, profesionalizaciju skautinga i infrastrukture, ali i ukazuju na potrebu za strateškim upravljanjem finansijama kako bi benefiti ostali održivi. Fudbal ostaje primarni fokus.
FAQ
Q: Koji su najskuplji transferi ruskih fudbalera u inostranstvo?
A: Najskuplji transferi ruskih fudbalera obično uključuju igrače koji su briljirali u Premijer ligi Rusije i na reprezentativnom nivou. Među najpoznatijim i procijenjenim najskupljim transferima su: Yuri Žirkov (CSKA Moskva → Chelsea, 2009, oko €18M), Andrei Aršavin (Zenit → Arsenal, 2009, oko £15M / ~€17-18M), Roman Pavljučenkо (Spartak Moskva → Tottenham, 2008, oko £13-14M / ~€15M), Aleksei Mirančuk (Lokomotiv Moskva → Atalanta, 2020, oko €12-15M) i Aleksandr Keržakov (Zenit → Sevilla, 2008, procjena oko €6-8M). Ovi iznosi su približne procene i variraju zbog valuta, bonusa i klauzula pri plaćanju.
Q: Koji faktori najviše utiču na visinu transfernih suma ruskih fudbalera?
A: Na visinu transfernih suma utiču: forma i statistika igrača u domaćoj ligi i na međunarodnim utakmicama; nastupi i uspeh u reprezentaciji (fudbal reprezentacija značajno podiže vrednost); starost i potencijal za razvoj; pozicija (napadači i kreatori obično vrede više u fudbalu); dužina preostalog ugovora i klauzule o otkupu; tržišna potražnja i finansijska moć kupca; ranije međunarodno iskustvo i sposobnost adaptacije; kao i ekonomski faktori poput valutnih kretanja i ograničenja FFP pravila u fudbalu.
Q: Kakav je uticaj velikih transfera na ruski fudbal i klupski razvoj?
A: Veliki transferi donose višestruke efekte: finansijski injekciju za prodajuće klubove koja omogućava ulaganja u omladinske škole, infrastrukturne projekte i nova pojačanja; povećanje reputacije kluba i ruske lige na međunarodnom tržištu fudbala, što može privući skauting i komercijalne partnere; motivaciju mladim igračima i dokaz da fudbal u Rusiji može biti odskočna daska ka najvećim evropskim takmičenjima. Istovremeno postoje rizici: odlazak ključnih talenata može oslabiti domaću konkurenciju i privlačenje publike, igrači se ponekad ne prilagode novoj sredini, i kratkoročno sportski rezultati mogu patiti. Dugoročno, uspešni transferi koji budu pametno reinvestirani mogu podići nivo ruskog fudbala i preneti znanje u razvoj mladih.
