Vladislav Tretjak olimpijska karijera: četiri turnira od Sapporoa do Sarajeva

Golman koji je Olimpijske igre mjerio u ciklusima od četiri godine

Vladislav Tretjak olimpijska karijera obuhvata četiri zimske igre: Sapporo 1972, Innsbruck 1976, Lake Placid 1980. i Sarajevo 1984. Za reprezentaciju SSSR-a osvojio je tri zlatne medalje i jedno srebro. Taj je zbir poznat, ali iza njega stoje četiri sasvim različite uloge: golman na početku karijere, nosilac generacije, golman koji je u jednom meču ostao na klupi i veteran koji se oprostio upravo u Sarajevu.

Tretjak je rođen 1952. u Moskovskoj oblasti, tada u Ruskoj SFSR. Cijelu klupsku karijeru proveo je u CSKA Moskva. Za razliku od mnogih sovjetskih sportista čije se porijeklo olako generalizira, kod njega nema dileme: bio je ruski golman u sovjetskom dresu, a na turnirima je nastupao pod zastavom SSSR-a.

Zato priču ne treba čitati kao zbirku medalja. Svaki od četiri turnira pokazuje drugačiju fazu istog golmana i drugačiji odnos prema trenerskom štabu.

Sapporo 1972: devetnaestogodišnjak među favoritima

U Japan je Tretjak stigao s navršenih 19 godina. Bio je mlad za golmansku poziciju, ali je već pripadao krugu reprezentacije koja se na velikim turnirima navikla na vrh ljestvice. Sapporo je za njega bio olimpijski debi, a SSSR je završio turnir kao pobjednik.

Poredak medalja iz 1972. često se pogrešno pamti. Zlato je pripalo SSSR-u, srebro Sjedinjenim Državama, a bronza Čehoslovačkoj. Američko srebro je važno zbog onoga što slijedi osam godina kasnije, kada će se ista dva tima sresti u sasvim drugačijim okolnostima.

Za Tretjaka je Sapporo bio prvo zlato i potvrda da se mladi golman može nositi s pritiskom olimpijskog turnira. Njegova prepoznatljiva mirnoća i čitanje igre tek su se gradili, ali temelj je bio postavljen.

Innsbruck 1976: zlato kao očekivanje, a ne iznenađenje

Četiri godine kasnije Tretjak više nije bio talentovani novajlija, nego standardni prvi golman reprezentacije. U Innsbrucku je SSSR ponovo osvojio zlato, Čehoslovačka je uzela srebro, a Zapadna Njemačka bronzu.

Razlika u odnosu na Sapporo bila je u očekivanjima. U Japanu je sovjetska pobjeda bila potvrda snage, a u Austriji obaveza. Golman u takvoj ekipi rijetko dobija priliku za herojske parade, ali ga svaka greška košta više nego protivničkog kolegu. Upravo tu se vidi zašto je Tretjak godinama važio za izuzetno pouzdanog čuvara mreže.

• Sapporo 1972: zlato, srebro SAD, bronza Čehoslovačka
• Innsbruck 1976: zlato, srebro Čehoslovačka,
  

  Lake Placid 1980: jedna odluka koja je zasjenila cijeli turnir

  Ako se jedan Tretjakov olimpijski dan pamti više od svih ostalih, to je 22. februar 1980. Sovjetski tim je u završnoj fazi turnira igrao protiv Sjedinjenih Država, sastava koji su činili uglavnom studenti i amateri. Prva trećina završila se 2:2, a izjednačenje je Mark Džonson postigao u posljednjoj sekundi perioda. Trener Viktor Tihonov tada je odlučio da Tretjaka zamijeni Vladimirom Mišk(inom) za nastavak meča.

  Rezultat je poznat: SAD su pobijedile 4:3 i otvorile put ka zlatu. SSSR je turnir završio sa srebrom, što je Tretjakova jedina olimpijska medalja koja nije zlatna. To je ujedno razlog zašto zbir „tri zlata i jedno srebro“ ne govori dovoljno: srebro iz 1980. nosi težinu koju prethodna dva zlata nisu imala.

  Zašto se o toj izmjeni i danas raspravlja

  Zamjena golmana nakon prve trećine, uz neriješen rezultat, u hokeju je neuobičajen potez, pogotovo kad je riječ o golmanu koji je važio za najboljeg na svijetu. Tihonov je to opravdavao željom da probudi ekipu nakon gola primljenog u posljednjem trenutku. Tretjak je kasnije u javnosti govorio da je to bila greška, i taj stav se u hokejaškoj literaturi često citira.

  Ipak, vrijedi biti pažljiv: jedan meč ne objašnjava cijeli ishod turnira. Američka ekipa je tada igrala na vrhuncu samopouzdanja, a domaća publika joj je davala dodatni zamah. Odluka s klupe je dio priče, ali ne i njeno jedino objašnjenje.

  Kako je Tretjak podnio 1980. i šta se promijenilo poslije

  Najzanimljivije nije sâm meč, nego ono što je uslijedilo. Tretjak je imao tek 27 godina i, prema svim pokazateljima, bio je na vrhuncu karijere. Mogao je da se okrene protiv sistema, ali je ostao u CSKA i u reprezentaciji. Taj izbor govori mnogo o njegovom karakteru, ali i o tadašnjim okolnostima: u sovjetskom hokeju trener reprezentacije imao je gotovo neograničen autoritet, a golmanova pozicija nije bila nešto o čemu se pregovara.

  • Lake Placid 1980: srebro za SSSR, zlato SAD
  • Meč protiv SAD-a: poraz 3:4, uz zamjenu golmana poslije prve trećine
  • Posljedica: Tretjakova jedina olimpijska medalja koja nije zlatna

  Mnogi hokejaški analitičari smatraju da je upravo taj poraz oblikovao njegovu završnicu karijere. Naredne četiri godine nisu bile samo priprema za još jedan turnir, nego prilika da se okonča jedno poglavlje na drugačiji način.

  Sarajevo 1984: oproštaj koji je imao smisla

  Na Zimske olimpijske igre u Sarajevu Tretjak je stigao kao iskusan veteran, u 32. godini bez dvije godine pređenih sezona, ali i dalje s ulogom ključnog čovjeka u mreži. SSSR je osvojio zlato, Čehoslovačka srebro, a Švedska bronzu. Time je Tretjak zaokružio olimpijski saldo: zlato 1972, zlato 1976, srebro 1980. i zlato 1984.

  Sarajevo je imalo i dodatnu simboliku. Bile su to prve zimske olimpijske igre na tlu tadašnje Jugoslavije, a za Tretjaka posljednje u dresu reprezentacije. Iste godine završio je i reprezentativnu, a potom i profesionalnu karijeru u sovjetskom hokeju. Nije bilo dramatičnog oproštaja ni javne drame, nego tiho zatvaranje kruga na turniru koji je njegova ekipa kontrolisala.

  Zato se četiri turnira najbolje čitaju zajedno: od debitanta u Sapporu, preko pouzdanog nosioca u Innsbrucku, do golmana koji je u Lake Placidu doživio najteži trenutak i u Sarajevu ga nadvladao.

  Provjera podataka: što treba precizirati

  Prije zaključka dvije pojedinosti traže preciznost. Skraćena stavka o Innsbrucku u pregledu medalja glasi: zlato za SSSR, srebro za Čehoslovačku, bronza za Zapadnu Njemačku. Pritom je Tretjak, rođen u aprilu 1952, u Sarajevu u februaru 1984. imao 31 godinu, a ne 32. Golman koji je 1980. zamijenio Tretjaka nakon prve trećine bio je Vladimir Miškin.

  Ostali podaci iz članka stoje: tri zlatne medalje (1972, 1976, 1984), jedno srebro (1980) i četiri turnira. Na medaljaškom poretku iz Sappora, Innsbrucka, Lake Placida i Sarajeva nema nikakvih nedoumica. Za dodatnu provjeru dovoljno je pogledati pregled Tretjakove karijere. Ovdje namjerno nema tvrdnji o tačnom broju odigranih utakmica, jer bi to tražilo posebnu provjeru po izvorima.

  Krug koji se zatvorio tamo gdje je i najviše značio

  Tretjakova olimpijska priča ne počiva na broju medalja nego na redoslijedu iskustava. U Sapporu je bio mladi golman koji dokazuje da pripada vrhu. U Innsbrucku je nosio teret favorita, u Lake Placidu je podnio jedan od najglasnijih trenerskih rezova u historiji hokeja, a u Sarajevu se oprostio bez velikih gesta, kao igrač koji je sve što je imao već pokazao.

  Zato je srebro iz 1980. u toj priči jednako važno kao tri zlata. Bez njega bi karijera djelovala kao niz pobjeda, a s njim je to put golmana koji je znao i pobijediti i izgubiti, i nastaviti dalje. Sarajevo nije bilo ispravka prošlosti, jer se jedan meč ne može poništiti. Bilo je dostojan kraj jedne od najpouzdanijih golmanskih karijera na olimpijskoj ledenoj pozornici.